 |
|
| |
|
|
|
|
| |
|
|
TJELESNA
AKTIVNOST
Primjer
treninga - vježbe snage
Sve vježbe izvodimo dok ne osjetimo lagano ''peckanje'' u
mišićima
Polučučanj - vježba za noge,
trbuh i lumbalni dio leda
- Stanemo u raskoračni stav, stopala su u širini kukova, ruke
opuštene uz tijelo
- Polagano se spuštamo u polučučanj pazeći pritom da nam koljena
ne prelaze nožne prste, ruke istodobno stavimo u predručenje;
vratimo se u početni položaj
Good morning -
vježba za leđne mišiće i mišiće stražnje strane natkoljenice
- Stanemo u raskoračni stav, stopala
su u širini kukova, ruke zgrčene na prsima - tzv. šišmiš položaj
(u kasnijoj fazi iznad glave)
- Gornji dio tijela spuštamo u pretklon, držeći pritom leđa
ravno (zaključano), težinu lagano prebacujući naprijed, pregibajući
se samo u zglobovima kukova, trbuh je stisnut
koliko je to više moguće; u drugoj fazi tijelo vratimo u početni
položaj
Vježba za ravnu
trbušnu muskulaturu
- Legnemo na leda, noge su savijene
u koljenima, stopala oslonjena na podlogu u širini kukova,
ruke savinute u laktovima, dlanovima pridržavamo
glavu
- Polagano podižemo gornji dio tijela, pazimo da ne povlačimo
bradu na prsa; vratimo se u početni položaj
Vježba za bočnu trbušnu muskulaturu
- Legnemo na leđa, noge su savijene
u koljenima, stopala oslonjena na podlogu, ruke savinute u
laktovima, dlanovima pridržavamo glavu
- Podižemo gornji dio tijela uz laganu rotaciju u desnu stranu,
vratimo se u početni položaj; isto ponovimo u lijevu stranu;
vježbu izvodimo naizmjenično mijenjajući lijevu
i desnu stranu.
Vježba za stražnjicu, lumbalni
dio leda i noge
- Legnemo na leđa, noge su savijene
u koljenima, stopala oslonjena na podlogu, ruke na podu u
priručenju
- Polako podižemo stražnjicu od poda, najviše do ramenog mosta
(lopatica), ne guramo tijelo na vratnu kralježnicu; vraćamo
se u početni položaj
Vježbe snage započnite sa 10 ponavljanja izvodeći samo jednu
seriju svake vježbe. S vremenom povećavajte broj ponavljanja
svake vježbe, kao i broj serija.
Debljina
i tjelesna aktivnost
Jedan od glavnih uzroka debljine
je kalorijski neprimjerena prehrana i niska razina tjelesne
aktivnosti. Višak tjelesne masti nastaje kada energetski unos
prehranom nadmašuje energetsku potrošnju. Tjelesnom aktivnošću
možemo utjecati na promjenu energetskog unosa prehranom, na
energetsku potrošnju i sastav tijela.
Pojačana tjelesna aktivnost povećava potrebu tijela za energijom,
pa se iz masnog tkiva otpuštaju slobodne masne kiseline, a
masne naslage se ''tope''. Pojačanim radom mišića šećer i
masne kiseline pretvaraju se u energiju. Srce počinje raditi
ekonomičnije, a u mozgu se pojačano luči endorfin koji popravlja
raspoloženje. Također se povisuje broj antitijela te smanjuje
mogućnost pobolijevanja, a koštana masa postaje gušća, što
je posebno važno ženama u dobi rizičnoj za razvoj osteoporoze.
Sama tjelesna aktivnost u pretilih osoba dovodi do umjerenog
smanjenja tjelesne masti te slabijeg povećanja nemasne mase
tijela. Da bi se povećao učinak tjelesnog vježbanja u redukciji
tjelesne masti, tjelovježbu treba provoditi uz uravnoteženu
redukcijsku dijetu, čime povećavamo gubitak tjelesne mase
i masti, uz očuvanje nemasne mase tijela (mišića).
Metabolizam nakon vježbanja ostaje povišen, a što su aktivnosti
teže, to metabolizam prije povratka na svoju razinu u stanju
mirovanja dulje nastavlja sagorijevati kalorije.
|
|
|
| |
|
|
Tjelesna aktivnost poboljšava
fizičko i psihološko stanje, mijenja navike nekretanja u navike
kretanja, osjećaj da radimo nešto korisno za sebe i svoje tijelo,
javljaju se ugodne emocije radosti, zadovoljstva, ponosa.
Osim u smanjenju tjelesne mase i masti, tjelesno vježbanje je
posebno važno u održavanju dijetom i vježbom postignute smanjene
tjelesne mase.
Odabir tjelesnih aktivnosti
Na samom početku važno je naglasiti da je korisna svaka redovita
tjelesna aktivnost.
Vježbačima s prekomjernom kilažom, kao i vježbačima početnicima
uvelike se preporuča aerobno ili
kardio vježbanje. Dugotrajna redovita aerobna ili kardio
vježba uvjetuje u energetskom metabolizmu pomak prema većem
korištenju masti kao izvora energije te pridonosi zdravlju
srca, pluća i krvožilnog sustava.
Postoji dvije vrste aerobnog kardio vježbanja, a to su:
- kardio vježbanje ravnomjernog (ili konstantnog) intenziteta
- intervalni (ili promjenjivi) kardio.
Vježbanje ravnomjernog intenziteta
su sve vrste aerobnoga, odnosno kardio vježbanja tijekom kojeg
se pokušava održati ravnomjerni intenzitet, a to znači da
se tempo vježbanja i frekvencija pulsa (otkucaji srca) ne
mijenjaju ili variraju vrlo malo. U to se ubraja: hodanje
u prirodi, brzo hodanje, lagano trčanje, vožnja biciklom,
hodanje po traci, veslanje na kardio spravi (ergometar), hodanje
na steperu, aerobik niskog intenziteta, ples itd. Takvo vježbanje
preporuča se svaki dan ili najmanje tri puta na tjedan u trajanju
od 45 do 60 minuta (za one koji nisu nikada vježbali i imaju
zdravstvenih problema 30 min.). Frekvencija pulsa, ovisno
o starosti vježbača, treba biti između 90 i 120 otkucaja u
minuti.
Intervalno vježbanje je
vrsta vježbanja pri kojem razdoblje visokog intenziteta (visoki
tempo vježbanja), u razdoblju od 30 do 60 sekunda, uz veliki
angažman snage, prati razdoblje niskog intenziteta (odmora).
Faza odmora može biti posve lagano hodanje ili brzo hodanje
u trajanju 2-3 minute, ovisno o vježbaču. Primjerice, nakon
kratkog zagrijavanja od 5 minuta (hodanje s laganim istezanjem)
dolazi tempo vrlo brzog hodanja ili trčanja u trajanju od
30 sekunda pri pulsu od 140 do 160 otkucaja u minuti (vježbači
početnici ne više od 140 otkucaja u minuti), nakon čega slijedi
faza odmora u trajanju od dvije minute pri pulsu od 90 do
110 otkucaja u minuti. Na taj smo način zatvorili jedan interval
ili jedan ciklus. Intervalna vrsta vježbanja treba trajati
između 30 i 45 minuta. Ne preporuča se osobama sa zdravstvenim
problemima, kao ni vježbačima početnicima. Početnici mogu
vježbati na ovakav način minimalno nakon četiri tjedna ravnomjernog
aerobnog vježbanja. Prednost ovakvog načina vježbanja je što
jedinično uloženo vrijeme može ići s većim gubitkom masti,
odnosno u kraćem vremenskom roku dolazi do veće energetske
potrošnje. Kod intervalnog vježbanja, zbog mijenjanja tempa,
čini se da vrijeme brže prolazi.
Pri aerobnom ili kardio vježbanju važno je naučiti kako mjeriti
puls.
Kako mjeriti puls
Puls ili bilo je niz tlačnih valova u arterijama sustavnog
krvotoka, nastalih potiskivanjem krvi kontrakcijama lijeve
srčane klijetke. Puls možemo mjeriti palpacijom na periferiji,
auskultacijom i ultrazvučno. Najčešće se mjeri palpacijom
(opipom, dodirom) površinskih arterija ispod kojih se nalazi
čvrsta podloga.
Vježbače najviše zanima mjerenje frekvencije srca koja označava
broj otkucaja u jednoj minuti (60 sekunda). Normalna frekvencija
pulsa (ovisno o godinama) kod odraslih osoba je od 60 do 100
otkucaja u minuti. Kod mjerenja pulsa palpacijom činimo to
s dva prsta (kažiprst i srednjak) najčešće na vratnim arterijama
(a. facialis i a. carotis), odnosno na arteriji iznad zgloba
ruke ili na zapešću (a. radialis). Ne mjerimo palcem jer palac
ima vlastitu pulsaciju koja može zavarati. Da ne bismo morali
brojiti otkucaje cijelu minutu, brojimo 20 sekundi, pa pomnožimo
sa 3 (ili 15 sekunda puta 4). Danas je među vježbačima vrlo
popularno rabiti tzv. pulsmetre uz čiju pomoć
u svakom trenutku treninga imamo uvid u to koliki je puls
te koliki je bio minimalan a koliki je maksimalan. Većina
ih čak ima određene zone po kojima možemo odraditi kardio
trening znajući pritom od koliko do koliko otkucaja puls varira,
pri čemu je najvažnije to što ne moramo prekidati trening
da bismo znali koliki je puls.
Osim aerobnog ili kardio vježbanja, vrlo važnu ulogu u treningu
pretilih osoba imaju i vježbice snage. Osim
što utječu na energetsku potrošnju i sastav tijela, služe
za jačanje mišića i zglobova koji posebno pate zbog prekomjerne
težine tijela. Posebno ugrožena područja u našem slučaju su
kralježnica s naglaskom na donji dio leđa (lumbalni dio) i
trbušne mišiće, kukove, mišiće i zglobove nogu.
|
|
|
 |
|