Dr. med. Maja Baretić
Spec. interne medicine-endokrinolog
KBC Zagreb
Kišpatićeva 12, Zagreb
Odavno je poznato da debljina nije samo estetski problem nego zdravstveno stanje koje na mnoge načine ugrožava organizam. Uz debljinu se vežu pojmovi kao što je povećana razina masnoća u krvi, povećani krvni tlak, početna ili razvijena šećerna bolest. Upravo ta tri elementa uz specifičan oblik debljine čine kombinaciju simptoma koji se nazivaju metabolički sindrom ili sindrom X. Poznato je da osobe s metaboličkim sindromom više obolijevaju od srčanožilnih bolesti koje su vodeći uzrok smrtnosti zapadne civilizacije.
Kriteriji Svjetske zdravstvene civilizacije dani 1999. za metabolički sindrom jesu:
Postojanje šećerne bolesti (ili intolerancije glukoze ili intolerancije glukoze natašte ili inzulinske rezistencije) uz zadovoljavanje najmanje dva kriterija:
1. debljina centralnog tipa s omjerom struk/kuk većim od 0,9 za muškarce ili 0,85 za žene i/ili indeks tjelesne težine veći od 30 kg/m2
2. dislipidemija: trigliceridi veći od 1,695 mmol/L i/ili vrijednost HDL kolesterola manja od 0,9 mmol/L za muškarce, a manja od 1 mmol/L za žene
3. krvni tlak veći od 140/90 mmHg
4. mikroalbuminurija: ekskrecija mikroalbumina veća od 20 mg/minin, tj. odnos albumin/kreatinin veći od 30 mg/g.
Već na početku definicije spominje se šećerna bolest, tj. intolerancija glukoze i inzulinska rezistencija. Inzulinska rezistencija smatra se jednim od glavnih čimbenika metaboličkog sindroma i zadire u sve njegove elemente. Riječ je o neučinkovitosti inzulina u onim tkivima na koja bi morao normalno djelovati. Razlog postojanja inzulinske rezistencije je vrlo kompleksan, postoji niz nasljednih i okolišnih čimbenika koji joj mogu pridonijeti. Međutim, ono što se danas pouzdano znade jest da je inzulinska rezistencija veća u osoba povećane tjelesne težine, s povećanim unosom kalorija, u osoba sa specifičnim stilom života uz manje tjelesne aktivnosti te da raste s dobi. Debljina koja se veže uz inzulinsku rezistenciju je specifična; naime, masno tkivo u području trbuha drukčije se ponaša nego ono koje se nalazi u području bokova. Riječ je o debljini tipa jabuke, i upravo zbog toga se kao kriterij debljine u metaboličkom sindromu naglašava omjer struka i kuka - neki navode opseg struka veći od 88 cm za žene i od 102 cm za muškarce. Masno tkivo u području trbuha naziva se visceralno masno tkivo, a stanice u tom masnom tkivu - adipociti - na drukčiji se način ponašaju od drugih masnih stanica npr. na bokovima. One luče neke tvari koje se nazivaju infalmatorni citokini koji pogoršavaju stanje inzulinske rezistencije.
Dijagnoza metaboličkog sindroma je jednostavna: potrebno je izmjeriti krvni tlak, tjelesnu težinu i visinu te iz toga izračunati indeks tjelesne težine (visina kroz kvadratni metar težine), izmjeriti opseg struka i bokova te učiniti osnovne laboratorijske pretrage (masnoće u krvi, šećer natašte).
Liječenje metaboličkog sindroma započinje samim saznanjem da ga bolesnik ima i upoznavanjem s rizicima u daljnjem životu, tj. poticanjem motivacije za promjenom. Liječnik može uz indikaciju propisati lijek za povišene masnoće, šećernu bolest i povišeni krvni tlak, ali ono što je potrebno svim osobama koje imaju povišenu tjelesnu težinu i metabolički sindrom jest dijeta i promjena stila života. U tom je smislu liječenje debljine i liječenje metaboličkog sindroma zapravo identično. Cilj je dijete smanjenje tjelesne težine i njezino održavanje tijekom vremena. Godine 1998. Svjetska zdravstvena organizacija kao jedan od ciljeva općeg unapređenja zdravlja za Hrvatsku navela je kako bi trebalo promovirati zdravije prehrambene navike s manjim unosom soli, rafiniranih ugljikohidrata te osobito životinjskih masti (Country Highlights: Croatia. health in Europe 1997. Report of WHO, Regional office for Europe).
Pokazalo se da se smanjenjem težine smanjuju kardiovaskularni rizici koji su bili povećani upravo zbog metaboličkog sindroma, a to su moždani udar, srčani udar, komplikacije perifernih bolesti krvnih žila zahvaćenih aterosklerozom. Promjena životnog stila uključuje i prestanak pušenja i pojačanu fizičku aktivnost. Fizička aktivnost djeluje tako da se smanjuje prevelika tjelesna masa, jača mišićna snaga, sveobuhvatno se smanjuju čimbenici kardiovaskularne smrtnosti (popravlja se lipidni profil, smanjuje inzulinska rezistencija, regulira umjerena hipertenzija).
Kako bi se promovirao stil života koji je zapravo inicijalna terapija metaboličkog sindroma (a i debljine), pokrenute su mnoge javnozdravstvene akcije od kojih neke ukazuju na potrebu mijenjanja životnih navika i unapređenje zdravlja općenito (..krećete li se i Vi 30 minuta dnevno..) te na prestanak pušenja (.. pušenje više nije u modi..). Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske uz Povjerenstvo za promicanje pravilne prehrane i tjelesne aktivnosti započelo je akciju Živjeti zdravo kojoj je cilj zaustaviti stopu rasta i vodećih uzroka pobola i pomora u Hrvatskoj
