Tatjana Cikač, dr. Med.
spec.obiteljske medicine
Privatna ordinacija obiteljske medicine
P. Preradovića 25, Varaždin
Prikaz slučaja i slike:
Pacijentica K.K. 28 godina, majka dvoje djece živi sa suprugom u vlastitoj kući. Kad se udavala imala je 70 kilograma tjelesne težine i nosila je konfekcijski broj odjeće 38 . Tijekom prve trudnoće dobila je 30 kilograma koje nije uspjela nikakvim dijetama skinuti. Nakon tri godine ponovno je ostala trudna i tijekom trudnoće dobila novih 14 kilograma, koje je bezuspješno pokušavala na sve moguće načine uz pomoć čudotvornih brzih napitka i dijeta, skinuti ali nije mogla.
Očajna, obratila se za pomoć svojoj doktorici opće medicine.
U šesto mjesečnom periodu pacijentica je dobrovoljno pohađala individualni program mršavljenja u ordinaciji liječnika obiteljske medicine.
Na početku programa pacijentici su izmjereni : tjelesna težina 114 kg, tjelesna visina 164 cm, BMI 43kg/m2, opseg struka 114 cm, krvni tlak 130/80mmHg, te vrijednosti šećera 5,6 mmol/l i kolesterola 6,2 mmol/l u krvi . Pacijentica je od liječnika primarne zdravstvene zaštite dobila pisanu dijetu i upute o korištenju lijeka koji joj je zbog povećanog osjećaja sitosti i smanjene želje za uzimanjem hrane olakšao održavanje dijete.
U tom periodu K.K. je vodila dnevnik prehrane, tjelesnih aktivnosti i subjektivnih promjena koji je svakih 14 dana donijela u ordinaciju liječniku na uvid te na dogovor o daljnjem liječenju. Pacijentica je aktivno sudjelovala u planiranju prehrane i fizičkoj aktivnosti koju je provodila i koja je njoj bila moguća (hodanje, vožnja biciklom i Orbitreck)
Promjena prehrambenih navika sastojala se u redukciji unosa visokokalorične i masne hrane.
Svakodnevno je provodila neki oblik tjelovježbe a minimum koji je morala ostvariti bilo je 30 minuta aktivnog hodanja. Nakon devetomjesečnog programa tjelesna težina pacijentice iznosila je 83 kg, BMI 31 kg/m2, a opseg struka 90 cm.
Debljina je kronična bolest i jedan je od vodećih javno-zdravstvenih problema u cijelom svijetu. Rastuća epidemija uočljiva je širom svijeta, ali sama spoznaja o tome da je debljina bolest vrlo sporo se širi u pučanstvu.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji debljina se definira indexom tjelesne mase (body mass index BMI). Index tjelesne mase predstavlja omjer tjelesne mase u kilogramima kroz tjelesna površina u metrima kvadratnim (kg/m2). Normalne vrijednosti jesu od 18,5 do 24,9 kg/m2, prekomjerna težina od 25 do 29,9 kg/m 2, a vrijednosti više od 30 kg/m2 BMI klasificiraju debljinu odnosno pretilost tj. bolest.
Nakupljanja viška masnog tkiva na trbuhu važan je faktor rizika za razvoj određenih bolesti te je stoga potrebno mjeriti i opseg struka. Muškarci s opsegom struka većim od 100 cm a žene većim od 90 cm imaju veći rizik za razvoj hipetenzije - visokog tlaka, šećerne bolesti, dislipidemije i dugih bolesti zbog nakupljanja masnog tkiva u području trbuha.
Prevalencija pretilosti naglo raste u mnogim europskim zemljama usprkos nastojanjima zdravstva i unatoč opsjednutošću javnosti s dijetama. U djece i adolescenata debljina je u alarmantnom porastu. Danas 25% djece i adolescenata ima prekomjernu tjelesnu težinu, a 4,9% dječaka i 5,4% djevojčica boluje od debljine.
Povećana sklonost debljini vjerojatno je rezultat višestrukih kombinacija genetskih i okolišnih čimbenika, a kao najvažniji čimbenik među njima je neprimjerena prehrana i niska razina tjelesne aktivnosti.
Pretile osobe imaju veći rizik obolijevanja od raznih kroničnih metaboličkih bolesti ( šećerna bolest, visoki tlak ,karcinom i sl.) u usporedbi s osobama normalne tjelesne težine.
Prepoznavanje debljine kao bolesti i eventualnih posljedičnih stanja najvažnija je točka za početak djelovanja u prevenciji i liječenju debljine. Navike koje su dio našeg ponašanja počinju se formirati već u ranom djetinjstvu pod utjecajem obitelji i okoline. Stečene obrasce ponašanja teže je mijenjati nego nove naučiti.
Veliku ulogu u nastojanjima pacijenata za smanjenjem prekomjerne tjelesne težine ima i liječnik primarne zdravstvene zaštite koji svojim pacijentima može preporučiti primjerenu dijetu, tjelovježbu i lijek za liječenje pretilosti. Lijek se preporuča u slučaju ako samo dijeta nije učinkovita tijekom 3 mjeseca te ako je BMI ł 30kg/m2. Današnjim lijekovima uspješno se postiže smanjenje tjelesne težine u većine pacijenata. Farmakoterapija značajno povećava (4x) broj osoba koje uspijevaju održati nižu tjelesnu kroz duži period. Lijekovi odobreni od FDA su sibutramin i orlistat učinkoviti su i sigurni za dugotrajnu primjenu, a dostupni su u ljekarnama. Sibutramin povećava osjećaj sitosti i smanjuje želju za hranom te ubrzava bazalni metabolizam, a orlistat smanjuje udio apsorbirane masti u crijevu.
Liječenje debljine, kao i druge bolesti, liječnik obiteljske medicine prati redovitim kontrolama.
Liječnik obiteljske medicine nalazi se u dobroj poziciji za koordiniranje i rad kako s pojedincem tako i u maloj grupi s ciljem promjene životnih navika: prehrambenih navika i povećanje fizičke aktivnosti, a ako je potrebno i propisivanje lijekova za liječenje pretilosti, jer dobro poznaje bolesnike koje ima u skrbi , godinama se brine za njihovo zdravstveno stanje, te stoga može adekvatno sudjelovati u unapređenju njihova zdravlja.
Oblik zdravstveno odgojnog rada u maloj grupi ima svoje osobitosti a to je ograničen broj polaznika 8-10, te interakcija članova grupe na promjene loših životnih navika. Znanja usvojena u grupi i promjene ponašanja traju duže zbog utjecaja grupe na pojedinca.
Obrazac ponašanja koji je naučeni i održavani tijekom najmanje 6 mjesečnog programa, zadržava se tijekom duljeg vremenskog razdoblja, a u nekih bolesnika se i trajno usvoji.
Prekomjerna tjelesna težina nije samo estetski problem. Nemoguće je preko noći smanjiti suvišne kilograme koji su se nakupljali mjesecima i godinama. U bolesnika je potrebno probuditi osjećaj da mogu učiniti nešto za sebe, te da im njihov odabrani liječnik obiteljske medicine može pomoći u nastojanju da postignu željenu tjelesnu težinu.
