MIŠLJENJE STRUČNJAKA

DEBLJINA-ESTETIKA ILI BOLEST?

Atomsko doba ili doba neobuzdanog neoliberalnog konzumerizma u kome živimo ima mnogobrojne prednosti koje nam život čine ljepšim, komotnijim, lakšim, no ono neminovno nameće i mnoge trendove koje na kraju svi ipak počinjemo slijediti. Nameće nam se potreba da budemo vječno mladi, vitki, zdravi, sretni i bogati. Stvarnost je, naravno, bitno drugačija, a svaki drugi odrasli Europljanin je predebeo, svaki peti patološki debeo, pa su zapadnjački ideali teško ostvarivi uz suvremeni tempo života prepun svakodnevnog stresa i uz vječitu trku za vremenom. Kompromisno rješenje je ''kupovina vremena'' - spavati manje, preskakati obroke i ne gubiti previše vremena za njihovo pripremanje. Ako u takovim uvjetima nešto i na sentimentalnom planu ili u karijeri krene nizbrdo utjeha se nerijetko traži u hrani, a nje je u izobilju. Borba sa suvišnim kilogramima tako postaje jedan od stožernih zadataka modernog čovjeka.
Suvremena prehrana puna je ugljikohidrata, masnoća i aditiva koji hranu čine ukusnijom, a upravo konzumiranjem takove visokokalorićne prehrane počinje začarani krug debljanja. Jedan od najcijenjenijih nutricionista današnjice Montignac, smatra da je osnovna pogreška što se jede kriva hrana odnosno industrijski prerađena hrana. Njegova dijeta, koja se bazira na namjernicama niskog glikemijskog indeksa doživjela je svjetsku slavu i osobno mi se čini najprihvatljivijom.
U današnje doba nevjerojatno zvuči percepcija debljine kao estetskog nedostataka, dok je zdravstveni aspekt tog problema podosta zanemaren. Debeli ljudi su spremni odvojiti znatan dio svog budgeta da bi smršavili, a primarni cilj u tome je bolje izgledati, stati u manji konfekcijski broj, a ne biti zdraviji. Odavno je i Hipokrat, slavni doktor sa grčkog otoka Kosa dobro znao da debeli ljudi kraće žive. Već tada je debljina prepoznata kaobolest, a danas dobro znamo da je značajan rizični faktor za bolesti srce premda gotovo i nema organskog sustava koji ne trpi ozbiljne posljedice prekomjerne tjelesne težine. Debljina skraćuje život za oko dvije do sedam godina a još je bitnije istaknuti da je znatno narušena kvaliteta života. U usporedbi sa osobom normalne tjelesne težine, debela osoba ima daleko veći rizik obolijevanja od šećerne bolesti, povišenih masnoća u krvi, povišenog krvnog tlaka, te moždanih i srčanih bolesti, a sva ova stanja se često javljaju zajedno. Zanimljiv je podatak da u Hrvatskoj od bolesti srca i krvnih žila umire svaki drugi stanovnik što je znatno više od ostalih mediteranskih zemalja i tek nešto manje od zemalja sa najvišom stopom (Rusija, Ukrajina, Rumunjska...). Po tome nažalost nismo uspjeli iskoristiti sve blagodati našeg zemljopisnog položaja.
O povezanosti debljine i problema disanja govori se puno manje, čak i u liječničkim krugovima taj problem nije dovoljno prepoznat. Debeli ljudi pate od nedostatka zraka koji se jako pogoršava pri tjelesnim naporima. Uzrok tome je pritisak masnog tkiva iz trbuha i stijenke prsnog koša, te brže zatvaranja malih dišnih puteva, što bitno smanjuje volumen pluća. Smetnje se pojačavaju i pri ležanju i spavanju, koje je praćeno glasnim hrkanjem i može dovesti do zastoja disanja u snu, remeteći zdrav san pa se debeli ljudi i nakon buđenja osjećaju umorni. Gubitkom tjelesne težine hrkanje i pauze u disanju se znatno smanje jer postoji kritična masa pri kojoj pacijent hrče i guši se dok spava.
Depresija i anksioznost se javljaju i do četiri puta češće u debelih osoba, koje sebe smatraju neatraktivnim, misle da ih ljudi ogovaraju iza njihovih leđa. Nakon gubitka prekomjenih kila izvanredno im se poboljšava mentalni status, pa bi se čak 90% njih radije nosilo sa amputacijom noge ili gubitkom vida nego da se ponovno udebljaju. Objektivno je da se takovi ljudi teže zapošljavaju jer su manje produktivni, a nerijetko se i liječnici prema njima ponašaju neprikladno.
Osobito nas brine činjenica da je u Hrvatskoj 12 % djece predebelo te mogu oboljeti i od šećerne bolesti tipa II, koja je inače karakteristična za odraslu dob. Potrebna je stoga najodlučnija reviziju prehrambenih programa u školama i vrtićima. Djeca i mladi poprimaju navike i način života svoje obitelji, učitelja i društvenog okruženja, a sva nova istraživanja ukazuju da se upravo u toj dobi stvaraju prehrambene navike i oblikuje odnos prema tjelesnoj aktivnosti za čitav život. U skladu s tim brine nas predrasuda koja je prisutna u mnogim kulturama da je bucmasto dijete (chobby) sinonim za zdravo dijete.
Debljinu je, naravno bolje spriječiti, nego liječiti te bi pravilne prehrambene navike i redovito provođenje tjelesne aktivnosti trebale biti dio ''life style'', uz logičan uvijet nepušenja. Tjelesna aktivnost ovdje mora biti brand broj jedan jer 30 - minutna, svakodnevna umjerena tjelesna aktivnost, a za djecu barem 60 - minutna , treba biti sastavni dio društvene aktivnosti. Koji ćemo vid tjelesne aktivnosti izabrati stvar je osobnog interesa ili dogovora sa liječnikom. Za svaku pohvalu su razna obilježavanja svjetskih i nacionalnih dana zdravlja, srca i slično kao i organizirana masovna hodanja i trčanja, jer tako promičemo duh očuvanja zdravlja.
Zdrava prehrana podrazumijeva uravnotežene dnevne obroke, konzumiranje voća i do pet puta na dan, izbjegavanje dosoljavanja hrane kao i izbjegavanje zaslađenih i gaziranih napitaka pri čemu bi voda uvijek trebala imati prednost.
Za one koji su poročni i kojima je teško promijeniti ustaljene životne navike ostaje medikamentozno liječenje debljine koje mora biti povoljan vjetar u leđa dok se ne usvoje pravilne životne navike. U Hrvatskoj su u prodaji dva lijeka za liječenje pretilosti i održavanje postignute tjelesne težine, a koji imaju različiti mehanizam djelovanja. Prema vlastitom iskustvu sa pretilim pacijentima, debljinu bi trebalo početno pokušati liječiti sibutraminom, lijekom koji djeluje na centar za sitost i ubrzava bazalni metabolizam, što dovodi do prosječnog gubitka tjelesne težine između 5 i 10 % u prva tri mjeseca liječenja, odnosno dva do četiri kilograma mjesečno što izraz ''zdravo mršavljenje'' i podrazumijeva. U slučaju nepodnošenja može se pokušati sa orlistatom, lijekom koji smanjuje apsorpciju masti u crijevima. To su preparati čiju djelotvornost suvremena medicina priznaje.
Opskurne pripravke, tzv. ''čudotvorna sredstva'' treba zaobići u širokom luku. Nerijetko ljudi griješe samoinicijativnom kupovinom tih” mumbo – jumbo” preparata koji su cijenom konkurentni a učinkovitost im je dubiozna, dok su nuspojave neprihvatljive i nepoznate. Kupovinom takovih pripravaka prije ćemo izgubiti novac nego li željene kilograme.
Nažalost kod nas nije moguće dobiti lijek za liječenje debljine na teret zdravstvenog osiguranja, mada je prema razrađenom ekonomskom modelu izračunato da je ušteda prema godinama dobivenog života znatna. To je terapija koja košta i koju moramo moći platiti, jer su samo zdravlje i ljudski život svetnja koja nema cijene.

Dr. med. Hrvoje Ružić-spec. internist
Specijalna bolnica za kronične bolesti Rockefellerova 3
Zagreb